Home » Ona voli » Po kajkavski » Fališ mi

Fališ mi

Život nam svakodnevno piše romane. U današnjoj kolumni Dragana piše o tome kako biti sretan kada ti fali ono što je nekada imalo posebno mjesto u tvojem srcu.

 

Bitno je da shvatiš da ti nešto, netko, smije nedostajati, ali to ne znači da ‘to’ želiš natrag.

Koliko puta ste se ulovile u trenutku slabosti ili u nekom duljem periodu iste te slabosti kad ste pomislile da ste donijele neku krivu odluku? Odlučile okrenuti novi list, odlučile promijeniti nešto u životu, a onda, nakon godinu, dvije, mjesec il dva, pomislile ste kako vam je to loša odluka bila. Loša odluka jer vam isto ‘to’ od čega ste se maknule sada nedostaje.

Ja sam se našla u toj situaciji. Par puta. Bila to neka sitnica ili bitan dio moga života, nebitno je to bilo, bitno je bilo da sam se našla u toj situaciji – Odlučila se maknuti od toga, a onda s vremena na vrijeme dolazila u neka krizna razdoblja kada su mi tijelo, srce, glava…davali znakove da mi isto ‘to’ nedostaje. Mučila bi se danima, bila bezvoljna.

Falilo mi je TO

Na pitanje – Kaj se dešava s tobom? – govorila bi – Nemam pojma – ali u biti sam znala. Znala sam, ali sam se bojala priznati da mi fali ‘to’.

S najbližim ljudima pričala bih samo o tome ponekad, jer mi je samo to bilo u mislima, jer sam znala da će oni shvatiti o čemu pričam, jer sam znala da će shvatiti kako se osjećam, ali da neće reći – Krivu si odluku donijela. – već će me saslušati i pokušati utješiti i vratit neki elan, entuzijazam, vjeru da će doći i to neko ‘moje vrijeme’, samo ne treba forsirati.

Sada, kada se smatram iskusnijom, zrelijom, sada shvaćam da je biti čovjek u punom smislu te riječi zeznuta stvar. Jedna predivna, predivna, ali zeznuta stvar.

Živiš svaki dan, punim plućima, daješ sve od sebe da ono čega se primiš i uspije, ali ni ne shvaćaš koliko se u biti ‘uvučeš’ u sve to i koliko sebe daješ. Sve što ti je bitno doživljavaš na jedan osjećajan način. Ponašaš se prema ljudima srčano, prijateljski, daješ im cijelog sebe na pladnju, nema tu zamatanja u lijepi papir, nema tu laži. Daješ im sebe baš onakvu kakva jesi i ako te takvu prihvate, drži ih ko nikoga. Drži ih uz sebe i nadaj se i vjeruj da i oni tebi isto sve to daju. Da su isto iskreni i da nemaju fige u džepu. Ponekad ćeš se i razočarati, ali sve je to škola. Ne vodim se onom – Na greškama se uči. – da sam se vodila tom, bojala bi se bilo kome otvoriti. Zatvorila bi se u sebe valjda i nestala bi ‘ja’. Al ostala sam uvijek dosljedna sebi pa makar i na svoju štetu.

Ali biti čovjek, jao, zeznuta je to stvar.

Znam da me shvaćate, sve vi sad koje ste tu sa mnom i koje ste se pronašle u ovome.

Onda znam da također i znate kakav je to osjećaj kad vam nešto nedostaje, a ne želite ‘to’ natrag. Barem ne u istom obliku kao što ste ‘to’ nekad imale.

Al proganja te ‘to’. Ležiš u krevetu i dođe ti u misli, probudiš se i nekim jutrima dođe ti u misli. Odeš na posao i nekada ti je ‘to’ u mislima. Tužan izraz lica, tvoja šutljivost, tup pogled ili bilo što drugo, znak su onima koji te znaju da nešto nije u redu s tobom, a ti se bojiš reći, jer što ako kažeš i ispostavi se da si donijela, nekada tamo u nekoj bližoj ili daljoj prošlosti, krivu odluku. –

– I kako sada promijeniti stvari da se to ispravi? – pitaš se ti, pitaju se oni.

I onda shvatiš – Da, nedostaje mi, ali ne želim ‘to’ natrag.

Fališ mi

Čovjek sam, od krvi i mesa, s osjećajima, sa sjećanjima, s radosnim i tužnim uspomenama. Sve me je to odredilo, sve me je to učinilo točno onakvom kakva danas jesam. Točno takvom.

I ne želim ništa promijeniti. Da, fališ mi, ali ne želim to promijeniti i priznajem si to, shvaćam to i nosit ću se sa tim osjećajem i možda se još nekad pojavi u meni, ali takav je kakav je. I ostat će takav.

Ne kaže se uzalud – Da je trebalo biti, ne bi ni pomislila da ‘nije’, ne bi ni pomislila da ‘ne postoji’, da ‘odeš od toga’.

Ne bi dane i noći razmišljala o tome i mučila samu sebe, kako okrenuti novi list i okrenuti nekim mjestima, licima, situacijama, nekom dijelu života, kako okrenuti leđa. Ne bi se nećkala i borila protiv onog malog čovječuljka koji govori – Znaš da hoćeš, ali što će ti okolina reći, kako će okolina reagirati, što će misliti o tebi. – a ipak, ipak nakon svih tih dilema, odlučila si okrenuti leđa, odlučila si biti hrabra i učiniti nešto za sebe. Odlučila si to i okrenula si novi list.

Nova sreća

Prošla faze tuge, jada, nedostajanja. Došle su neke nove sreće, faze, situacije, okolina, ljudi. Uživala si, znala si da je dobra odluka, znala si da si sretna, ali i doživjela si i da te opali s vremena na vrijeme neka cigla po glavi i prožme te osjećaj tuge cijelim tijelom. Ali živjela si i bila si sretna i nisi sumnjala u svoje odluke.

A onda dođe tren kada su sve te nove situacije, ljudi, okolina, stvari, pojave, postali ne više tako novi. I sretna si. A onda te opali cigla po glavi. Pa se sjetiš kako je to nekad prije bilo. S nekim drugim ljudima, u nekim drugim situacijama i drugim okruženjima. I fali ti. I želiš to, ali ne u onom punom smislu kako si nekad imala. Ne tako. Ni pod razno.

Ako dođeš ikad opet u tu situaciju, shvati – Ako ti nešto fali, NE ZNAČI da to i želiš natrag.

Ali radi same sebe, shvati kako možeš na drugi način imat ‘to’, a da si sretna i mirna i bez ‘toga’ u punom smislu te riječi.

Zvuči komplicirano? Da, zvuči.

Ali mislim da me razumijete. Stvarno mislim da me razumijete.

Nemoj dozvolit da ti nešto fali, potrudi se da imaš to što ti fali, te iste situacije, tu istu okolinu, te ste faze, te iste ljude kraj sebe, ali u drugačijem obliku. Jer da nije bilo svega toga i svih njih, ne bi ti bila danas takva. I nemoj zato zauvijek zatvoriti vrata u taj svijet. Jer znaš da ti je bio bitan i znaš da će ti i ostati bitan, samo ćeš ga sada živjeti malo drugačije.

A bitna si i ti njima, makar nije sve isto kao prije. Niti će ikada biti.

Podijeli daljeShare on FacebookEmail this to someonePin on PinterestTweet about this on TwitterPrint this page

Komentiraj i izrazi svoje mišljenje

komentara

Autor: Dragana Pandža

Slični članci